24. 1. 2016.

LOJOLINE DUHOVNE VEŽBE I KORIDORI

Lojoline duhovne vežbe i koridori su nešto što je obeležilo razdoblje od 16. stoleća do današnjih dana...

 U Evropi XVI veka besne ratovi između protestanata i katolika. Fitilj je „zapalio“  sveštenik Martin Luter  svojim čuvenim tezama. U njima je, naime, ukazivao na sve mane i afere koje su potresale rimokatoličko hrišćanstvo. Odgovor je, posle početnog iznenađenja, bio žestok.
Najbrutalnija sila, pretnje, prokletstva, spaljivanje na lomači… 

Uskoro je plamen rata zahvatio srednju Evropu, šireći se svim stranama sveta. Suočena sa sve većim otporom, Rimska kurija pribegava opštoj mobilizaciji kako bi skršila otpor sve jačeg protestantizma. Ipak, nešto je nedostajalo…  

Za to „nešto“ pobrinuo se, međutim, plemić i vitez Ignjacio Lojola koji osniva u Parizu (1539) Red isusovaca (jezuita). Papa je odobrio red 1540. godine a Lojola se proglašava "generalem" reda 1541. godine...
Novopečeni "general" je, inače, rođen u zamku Lojola u blizini San Sebastijana, Španija (1491). 

U mladosti je bio surov, beskompromisni vojnik i učestvovao je u mnogim ratovima sve dok nije bio ranjen prilikom opsade navarske Pamplone. 
Tokom oporavka, po njegovom kasnijem pisanju i priznanju, doživljava vizije. Napušta vojsku i usredsređuje se na osnivanje svešteničkog reda koji će ga učiniti nadaleko poznatim. 
Treba reći da Lojola nije uvek nailazio na razumevanje kod mnogih pripadnika katoličkog klera, bez obzira na papinu podršku, pa je, čak, bio podvrgnut veoma ozbiljnom ispitivanju inkvizitora. Razlog tom "tretmanu" su bile Lojoline tzv. „Duhovne vežbe“, zapravo meditativni pristup molitvi kroz strogo propisana pravila. Morao je da se brani pred najstrašnijim sudom toga vremena. 

Na kraju, posle nekoliko godina propitivanja i sumnji, uspeo je da se odbrani od svih optužbi. Lojola je, inače, imao izvanredne organizatorske sposobnosti, mnogi su zazirali od njega i u samoj katoličkoj crkvi, plašeći se nevidljivih pipaka koje je, ispostavilo se, svuda puštao. 

Može se slobodno reći da je osnivanjem jezuitskog reda nastupio najagresivniji period u dotadašnjoj istoriji rimske crkve. Borba između rimokatolicizma i reformacije dobijala je, u međuvremenu, oblike, skoro, nezapamćene surovosti u dotadašnjoj istoriji. Jezuiti su, takođe, učestvovali i u nadgledanju Tridentskog sabora, kao i izazivanju, i to veoma uspešno, nesuglasica među samim protestantima. Iz pozadine su učestvovali u donošenju skoro svih najvažnijih odluka…
 
„Sine moj, sada si naučen da igraš prikriveno – među rimokatolicima da budeš rimokatolik i da špijuniraš sopstveno bratstvo… – Lojola“. 
 
Francuskom (XVI stoleće) tog vremena teku potoci krvi. Plemstvo je podeljeno a miris lomače se nadaleko oseća. Ne bi smelo da se prenebregne da je upravo u Parizu osnovan jezuitski red, nakon što je Lojola završio univerzitet. Tada okuplja takozvano  „jezgro šestorke“ koje će ga pratiti do kraja života i koje će, nakon njegove smrti, kao hobotnica širiti svoj uticaj. 

Zahvaljujući Lojoli i sledbenicima, u ratom pogođenoj državi biće osnovana Katolička liga, neobično moćna organizacija na čijem čelu je bila porodica Giz, poznata po izuzetnom fanatizmu i beskompromisnoj borbi protiv „jeretika“. Lojola je, inače, pored gvozdene discipline, insistirao na što većem širenju obrazovanja pod jezuitskim patronatom. Može se slobodno reći da je iz te njegove ideje iznikla jedna od najvećih mreža na svetu – rasadništvo znanja i nauke, uz podjednako vidljiv i nevidljiv uticaj koji se ostvarivao. Mnoge istaknute ličnosti su u prošlosti pohađale njhove škole…
 
„Da ne veruješ ni jednom čoveku…“ – Lojola. 
 
Posle Lojoline smrti (1556.), kao što je već napisano, red nastavlja vešto da se širi. Njegov uticaj se oseća svuda i, vremenom, sve je snažniji i snažniji. Učestvuju u stvaranju ukrajinske unijatske crkve (1596.) kada je taj posao uspešno završio Petar Skarga, jezuit izvanredne učenosti i umeća. Posledice takvog Skarginog dela vidimo, možda, najbolje danas u savremenoj Ukrajini… 
 
„Među reformistima da budeš reformista, među hugenotima da budeš hugenot, među kalvinistima da budeš kalvinista…“ – Lojola. 
 
Preko moćne Katoličke lige, na čelu sa Anrijem Gizom i kardinalom od Lorene, rukovode pokoljem u „Vartolomejskoj noći“ (1572.). Sa druge strane, u isto vreme, jezuiti nisu bili zadovoljni sa, po njima, blagom politikom kraljevske kuće Valoa prema hugenotima. Iz prikrajka su stalno optuživali i napadali Katarinu Mediči zbog blagosti prema hugenotima – bez obzira što je sama Katarina bila jedan od organizatora pokolja… 

Sina Katarine Mediči, francuskog kralja Anrija III ubija katolički fanatik (1588). Isto tako i njegovog naslednika Anrija IV, bivšeg hugenota, ubija, takođe, katolički fanatik (1610)…
 
„Među protestantima da budeš protestant i pridobijanjem njihovog poverenja da držiš čak i besedu sa njihove propovedaonice i da ih potkazuješ svom silinom svoga bića naše svete religije i našeg pape…“ – Lojola. 
 
Poznato je i njihovo učešće u takozvanoj „barutnoj zaveri“ (1605.) kada su hteli da podignu parlament u vazduh i ubiju engleskog kralja… 

U tridesetogodišnjem ratu (1618-1648.) između protestanata i katolika, itekako primetan je njihov uticaj.. 
U „veku prosvetiteljstva“ zabranjen im je rad 1773. god, da bi, međutim, bio obnovljen 1814. godine. 
Francuski car Napoleon Bonaparta veoma je dobro shvatao moć jezuita. Na neki način, koliko god bio moćan, pribojavao ih se. Poznata je njegova rečenica da su jezuiti „vojna organizacija, a ne crkveni red, jer je njihov cilj da steknu moć kontrole nad celim svetom kojim će vladati jedan čovek – crni papa, glavni general jezuita“ - ove reči su izgovorene kada je jezuitski red bio zvanično zabranjen… 
 
„I da si u stanju da se spustiš tako nisko da postaneš Jevrejin među Jevrejima, što će ti omogućiti da prikupiš sve informacije za svoj Red kao odani vojnik pape …“ – Lojola. 
 
Nadaleko je poznata, kao što je napisano, jezuitska angažovanost u obrazovanju. Već krajem XVI stoleća osnivaju Gregorijanski univerzitet. Za samo sto godina broj njihovih obrazovnih centara bio je veći od 500. Od Japana do Novog sveta i Svete zemlje niču nove škole, univerziteti… 

U vreme osmanlijske vladavine osnovana je njihova gimnazija u Beogradu (1613.) i podizane su škole širom islamskog sveta… 
Takozvani „vatikanski koridori“, isto tako, prekriveni su velom misterije i tajnosti i o njima možemo da nagađamo, pretpostavljamo, maštamo… 
Verodostojnih podataka je veoma, veoma malo… 
 
P. S. Tekst se, koliko god je to bilo moguće, bavi potvrđenim i proverljivim podacima sa akcentom na određeni period. Sem obimne literature ko je sve pohađao njihove univerzitete i  doprinosom jezuita naučnoj misli, veoma su šturi podaci o svemu drugom. 
Katolička crkva je, inače, Lojolu proglasila za sveca.     Z. M.

Нема коментара:

Постави коментар