1. 5. 2018.

ZABORAV JE NAJSTRAŠNIJA POŠAST

Zaborav je najstrašnija pošast modernog vremena. Od njega se čak i smrt krije i zazire.


Davne 1886. godine, 4. maja,  neki ljudi, prezreni i poniženi zbog najbednijih nadnica, izložili su svoje živote puščanim i revolverskim mecima. Stradalnici druge polovine 19. stoleća, međutim, ne bi mogli ni da pretpostave da će se obeležavanje njihove smrti, vremenom, pretvoriti u pir nesvesnih i bezobzirnih, ponosnih na svoje neznanje i nepoštovanje. Takođe i u neprimereno neukusnu svetkovinu omađijane i bahate festivalske sadašnjosti, dostojne najraskalašnijih rimskih bahanalija. Naime, sam događaj, a posebno njegova simbolika, (ne)svesno i (ne)mamerno predat je zaboravu i "praznovanju"...
 

Zvanični podaci su zabeležili da je od dinamita stradalo sedam policajaca a od policijske rafalne paljbe četiri radnika. Međutim, tadašnja štampa je prenela podatak o preko pedeset ubijenih radnika. Ranjenih je bilo na stotine...
 

Omaž, napisan u vremenu kada se samo zaborav pamti i poštuje...     Z. M.

Нема коментара:

Постави коментар