Postavi pitanje samom sebi: da li je i drugima isto kao što je tebi?
Ostavi nedoumice i vešto spremljene stranputice i pogledaj, makar u ovom trenutku, šta je od istine i sudbine preostalo.
Ljudi su, sva je prilika, zatečeni i zbunjeni. Samo im opsena, često uvažavana i još češće obožavana, pomaže da pomisle da ništa nije kao što jeste. Neki, čak, kao svoju jedino preostalu odbranu, čuju i prepoznaju znakove kojih, u stvari, i nema. Muzeji pokretnih slika...
Bog je poražen, čuješ da se, s vremena na vreme, sve glasnije govori. Zameniće ga čudo kojem će se, u prvi mah, ali samo u prvi mah, svi diviti. A posle... Z. M.
Нема коментара:
Постави коментар