14. 7. 2017.

MISLI

Misli su, još uvek, velika tajna...

Niko, do danas, nije otkrio biohemijsku formulu najfinijih procesa čovekovog komandnog centra, način i razlog zbog  kojih u njegovom mozgu nastaju vidjenje, iskustvo, rečenice, misli, utisci.
Misao ih sve zaokružuje.


Ona nosi sud, ona je zajednički imenitelj svih njih. Tajna koja čoveka razlikuje od "pasivnih" i instinktivnih stvorenja, sa kojima u svekolikoj prirodi deli biološku osnovu.
Da li misli, recimo, delfin, sisar za kojeg se pretpostavlja da je u hijerarhijskoj lestvici prirode najbliži čoveku? Posedujemo li alate da procenimo da li, u svojoj slobodnoj igri, ali i prijateljevanju i "dobrim" namerama spram drugih, koje, kako istraživači tvrde, često spasava na otvorenom moru, TO čini SVESNO. Smatramo, naravno, da čovek uvek misli i dela IZ SVESTI, ma koliko to u životu nesuvislo zvučalo.
Da li su misli nezaustavljiv, nekontroisani proces fluidne sive mase našeg komandnog centra, u kojem se, kao u nekakvoj savršenoj laboratoriji, realizuju jednačine opažaja, generišu u iskustva i indukuju u zaključke, stavove? Samo - možda.


Jer, može biti da smo upravo mi biološki nastavak božanskog bića, same misli, čistog bića. Iskvareni, poremećeni, sa zastojima prouzrokovanim raznoraznim egzistencijalnim i ostalim prozaičnim ometanjima ka svom jedinstvu sa svojim bićem.
Ako nam je data svest, ona ista koju nam je preneo Tvorac, shvaćen i kao smisao Univerzuma, u krajnjem, zašto se toliko razlikujemo - od idolopokloničkog poštovanja mišljenja, do potpunog odbacivanja i preziranja?
Zato što svest oblikuje i našu snagu da stvaramo, posedujemo i bavimo se mislima? Zato što naša sopstvena svest kao korigujuća samosvest približava Suštini, a mnogi prirodni mehanizmi čoveka od nje guraju na razne stranputice.
Misli su imanentne čoveku koliko hrana, odeća i sve ostale potrebe.
Misli mogu, često, da ih nadomeste. Obrnuto, teško.


Misli se ne mogu zaustaviti, one su kao stado. Ponekad se razbeže i ne vrate na livadu. Ponekad nađu svoje stado. Ponekad jednostavno nestanu. Ali su nekako uvek tu.
Ž. Ž.


Нема коментара:

Постави коментар