16. 3. 2019.

ZAMENA ZA KATOLIČKU RELIGIJU

Zamena za katoličku religiju, u vreme Francuske revolucije, bio je čuveni "Kult Razuma". Sama ideja je potekla od krajnje levo orijentisanog Žaka Ebera, jednog od istaknutih vođa revolucionarne Francuske.


Udar na katoličku crkvu je bio silovit i svojom razornom moći pretio je da je potpuno obesmisli i uništi. Povod za napad je bio taj što se crkva nije htela zakleti na vernost mladoj Republici. Uzrok je, naravno, bio mnogo širi i dublji.
 

Usled strahovitog pritiska monarhističkih sila tadašnje Evrope, velike krize i gladi koja je zavladala u mladoj Republici, u Francuskoj je sve više jačao uticaj onih koji su tražili da se poboljša stanje najsiromašnijih slojeva. Među njima je, verovatno, najistaknutija figura Žak Eber. 
 

Eber je bio pravnik i novinar. Sa velikim oduševljenjem je, svojevremeno, pozdravio početak revolucije u Francuskoj. Njegovi tekstovi su odisali strašću, lucidnošću i, neretko, najprizemnijim pogrdnim nazivima za mnoge političke protivnike. Bio je član kluba "kordiljeri" i tesno je sarađivao sa istaknutim jakobinskim prvacima. Bio je nemilosrdan kada je Luj XVI, zajedno sa suprugom Marijom Antoanetom, osuđen na giljotinu. On sam je bio tvorac najbestidnijih kleveta protiv kraljice a najpoznatija je, svakako, da je kraljica Marija Antoaneta upražnjavala incest. Isto tako, bio je među prvima kada je trebalo giljotinirati žirodinske prvake, Robespjerove žestoke političke oponente, optužujući ih preko svojih novina za nagoru izdaju, pljačku i nemoral. Uporedo sa svojim političkim usponom, pripremio je teren za potpuno ukidanje katoličke crkve, uvodeći, pomalo teatralno, takozvani "Kult Razuma". U svemu tome ga je najrevnosnije podržavao i sledio Žozef Fuše, potonji ministar policije, poznati "Genije zla", kako ga je opisao Štefan Cvajg. Sveštenstvo katoličke crkve je odgovorilo prkosom, zaverama i pozivima na pobunu, istovremeno, tražeći pomoć od evropskih monarhija, žestokih i ogorčenih protivnika republikanske vlasti. Čuvena crkva  Notr dam, vredi reći, bila je posvećena Razumu a ikone zamenjene slikama istaknutih revolucionara.
 

Dok je organizovao svetkovine novouspostavljenog kulta po Francuskoj, Žak Eber je bio i idejni tvorac novog, potpuno i iz korena promenjenog, revolucionarnog kalendara. Prva godina novog i revolucionarnog kalendara, naime,  bila je 1792, dakle, godina kada je proglašena Republika, a meseci, kojima su potpuno promenjena imena,  podeljeni su, umesto na sedmice, na dekade.
 

Podržan je, isto tako, od jakobinskog vođe Robespjera ("Nepodmitljivi") da se uvede tzv. maksimalizam cena kako bi najugroženije stanovništvo mogla da se prehrani. Ubrzo je, međutim, došlo do, gotovo, potpunog zastoja u distribuciji namirnica, jer se mnogim proizvođačima hrane tako nešto uopšte nije isplatilo. Revolucionarni teror, kao odgovor na novonastalu situaciju, bio je, međutim, sve žešći a stanje u Francuskoj ličilo je na najgore ratno poprište neobjavljenog rata. Ipak, siromašni svet više nije bio tako gladan. 
 

Međutim, uskoro dolazi do sukoba između Robespjera i Ebera. Naime, koliko god podržavao Ebera u nekim odlukama, Robespjer nije bio tako kategoričan kada se radilo o religiji. Smatrao je da svako treba da ima slobodnu volju koju će i kakvu veru da ispoveda. Robespjer, lično, uspostavio je "Kult Vrhovnog bića".
 

Nezadovoljan, Eber, oko koga se sve više nadvijala pretnja vidljivih i nevidljivih neprijatelja, pokušava preko štampe da pruži otpor. Međutim, slab odziv javnosti na njegove borbene pokliče daje priliku jakobincima i Robespjeru da ga uhapse. Povod je nađen u zaveri koju su organizovali, preko svojih agenata i doušnika, Englezi. Na suđenju je, što je bilo potpuno čudno, Eber delovao potpuno odsutno i skrhano. Lažni svedoci su se smenjivali s najbesmislenijim i najgnusnijim optužbama protiv nekadašnjeg vođe najsiromašnijih. U stvari, situacija se potpuno preokrenula tako što je Eber, nekadašnji najrevnosniji presuditelj, postao najomraženiji zatvorenik i žrtva. 


Zanimljivo je da na suđenju uopšte nije pomenut engleski faktor i prava pozadina zavere. Osuđen je na smrt i giljotiniran 4. žerminala (24. mart) 1794. godine. Svedoci, koji su bili sa Eberom u zatvoru, kasnije su govorili da se ponašao kukavički i da je, noć pred smaknuće, bolno i vrišteći zapomagao. Na samom gubilištu se, takođe, ponašao nedostojno i na silu mu je glava postavljena da dočeka sečivo giljotine. Imao je 37 godina.
Eberova smrt, očigledno, nije bila dovoljna, pa je posle dvadeset dana giljotinirana i njegova supruga.
 

Eberovim smaknućem kao da je, zanimljivo, žar same revolucije utihnuo. Promena je bila toliko vidljiva da je i sam Sen Žist, jakobinski prvak i desna ruka Robespjera, rekao da se Eberovom smrću  "revolucija zaledila".
 

Takozvani "Kult Razuma" je ukinuo Napoleon Bonaparta...     Z. M.

Нема коментара:

Постави коментар