5. 1. 2018.

OD KLARKOVOG I KJUBRIKOVOG MONOLITA

Od Klarkovog i Kjubrikovog Monolita u" Odiseji 2001", prešli smo i pregurali razne periode, da bi na kraju ostali, verovatno, jedino s Halom, super računarom iz legendarnog filma.

Večita tema, tako maestralno obrađena u filmu velikog režisera, sukob neprirodnog i životnog, u sadašnjem vremenu, kao da nosi neku drugu dimenziju. Za nekoliko decenija, koje su munjevito proletele od "Odiseje", kao da epska scena sukoba dva različita sveta,  savršene i ledene logike i sveta nepredvidljive snage i zbunjujućeg umeća, ima sasvim drugačije značenje. Za razliku od filma, čini se da, ipak, super mašina uveliko slavi pobedu u sve vidljivijoj kiborgonizovanoj sadašnjosti.  

Možda bi u ovom vremenu nesrećni Dejv, inače, oličenje svega ljudskog u filmu, bio samo neki usamljenik koji se usudio da se bezuspešno suprostavi sve izvesnijoj budućnosti – neosetljivosti, računjanju, merenju, premeravanju, sveobuhvatnoj kontroli, koristoljublju, surovosti, naučenoj i prisilnoj ljubaznosti... Dilema zvana "možda" je, po svemu sudeći, nepotrebna.
 


Možda bi, sa druge strane, Kjubrik, da je živ, čuvao mesto na naslovnim stranama mejnstrim medija, kao veoma opasan i posebno nepreporučljiv? Ili bi, možda, završio u Čehovljevom paviljonu izgnanih i mentalno obolelih, igrajući šah? 
Ili smo i mi, svojski se trudeći da to ne priznamo, ipak, odavno rezervisali svoje mesto kod Čehova u njegovim paviljonima?

Z. M.

Нема коментара:

Постави коментар