4. 1. 2016.

KAFA, SARMA I BUDALA

U poslednje vreme, sa raznih strana stižu žalopojke kako niko ništa ne čita. Zašto bi i čitali kada ništa novo ne bi saznali?


U kvalitetnim knjigama nema, zapravo, jutarnje dobrodošlice začinjene kafom, buketa raznobojnog cveća, sladostrasnih usklika, beskrajne sreće... Jedan od onih koji ne gubi vreme na čitanje beskorisnih mudrosti iz knjiga sam i ja. Pre je trebalo biti hrabar pa nešto ovako reći, ali sada je, napokon, drugo i bolje vreme. Dakle, treba iskoristiti svaku priliku i pokazati svoj stav kada je to neophodno. Sada, hvala vremenu, otvoriću svoje srce onako kako i treba. Poslednjih godina, naime, izučio sam sve zanate modernog životarenja. Recimo, kada se ustremim na internet, ponašam se kao da mi nedostaje svo vreme ovoga sveta, grozničavo deleći i čitajući zanosne statusiće pune optimizma i svih kosmičkih energija.
 
Ovladao sam, po mom skromnom sudu, veoma dobro svim potrebnim sličicama i rekvizitima i nesebično ih štancujem umesto dosadnih i tugaljivih, ponekad, rečenica koje su, uglavnom, svedene na dve do tri reči. A tek uzdahe što znam da poklanjam, pa podvriskivanje, kao nekada po svadbama... Tada se, čini mi se, zatrese vaskoliki Web. Sve je to, naravno, propraćeno  veselim sličicama i amblemčićima, najšaljivijim dosetkama, izlivima plemenitih osećanja, najutešnijih reči, rumenih smajličića... A tek uzvratni gestovi mojih dragih, nezamenjivih saputnika. Koliko tu mašte ima! Razni modeli šoljica za kafu, raznobojne ruže, zalasci sunca, sarma, ajvar, podvarak, pihtije, turšija sa projom, punjene paprike i, bez njih ništa, vruće krofne iz pra-bakine kuhinje. I kada se svi, onako od srca proveselimo i najedemo, ponovo dolazi kafa na red, ali u drugim šoljicama. Skoro trijumfalan završetak vremena provedenog na Webu.
 
Naširoko bih mogao o svemu ovome da pišem, čini mi se da ni nekoliko knjiga ne bi bilo dovoljno. Ipak, ponekad, ne znam zašto, onako krišom, "bacim" pogled na svoje stare knjige i paučinu koja ih je prekrila i uvek se zapitam, da li je moguće da sam bio tolika budala pa sam ih čitao?  Z. M.
"Kad ljudima kažeš da si objavio tri zbirke - misle da si pametan.
Kad im kažeš da si pročitao 300 knjiga - misle da si lud.
Ugoditi ljudima - trud je uzalud.
Ne ljubav, već smeh - za sve je lek... 

Blago meni kad sam lud - nije trud uzalud!" - Danica Marinković, pesnikinja   

Нема коментара:

Постави коментар