27. 4. 2016.

NE ŽIVI SE SAMO O HLEBU

Ne živi se samo o hlebu.
Davno su to uvideli finansijeri i kreatori naše stvarnosti...

Oduvek je nauka, tačnije ono što danas zovemo publik relations, u svim, pa i u tako važnoj, možda i ključno važnoj oblasti kao što je nauka, igrao glavnu reč. Naravno, pod nekim drugim imenom, kao ideologizacija, na primer.


Mnoga, ako ne i većina naučnih otkrića i dostignuća ostali su u mraku i posedu ili usamljenog, zaboravljenog i ne retko uništenog njihovog tvorca i izumitelja. Često je upravo od njih za javnu upotrebu ostalo samo izopačenje, pod plaštom nauke. Verovatno nigde u tom procentu koliko u najosetljivijoj oblasti od vitalnog značaja za život kao u medicini. Bilo bi možda preterano reći da se sve korisno i upotrebljivo iz oblasti nauke krije, jer ponešto i procuri, a delić stigne do eventualnih konzumenata u potpuno pogrešnoj formi. Prava teorija naučnika ostajala je, pak, da živi-u posedu vladajućih krugova (moćnika). Primera je bezbroj. Ne znamo, a samo možemo da nagađamo, pretpostavljamo i u domenu fantastike, s vremena na vreme, pročitamo „maštovite“ pretpostavke o dometu i upotrebi izuma genija koji su ovaj svet napustili u krajnjoj bedi, usamljeni ili čak i ubijeni. Đordano Bruno, Nikola Kopernik, Nikola Tesla, Vilhelm Rajh, Rejmond Rajf, Tomas Morej samo su doslovna ilustracija iste priče. U moderno doba zavijene nevidljivošću. U anonimnom zbiru genija koje širom globa okupljaju naučno-istraživački centri, stanice itd. oni ostaju zajedno sa svojim delom baština i savest mudrijih vladara od svojih prethodnika. Tako da neprimetno, u poplavi bezvrednih, ali strogo probranih informacija koje primamo, o indivudalcima saznajemo sve manje, sve ređe. Do te mere, da, usled raznoraznih okolnosti (perfidno smišljeno), nemamo nikakvu reakciju, poštovanje, čak ni interesovanje za dobitnike prestižne (i zlonamerno profanisane) Nobelove nagrade.

Pogledajmo samo razvoj farmakološke industrije zasnovane na dostignućima biologije, botanike, hemije i hemijskih procesa, fizike, psihologije i ostalih nauka. Pod apsolutnom dominacijom ekonomije, farmakološka industrija, kao i mnoge medicinske metode postale su roba i imaju određenu vrednost. Sva propagandna mašinerija upregnuta je da dokaže korisnost i neophodnost ove robe u službi zdravlja ili lepote. Nude se instant i „preka“ rešenja-hemoterapije, hirugija, vakcinacije, sve u retkim alternativnim sredstvima informisanja žigosane kao neprijatelji. Lome se koplja, a vremena sve manje, smrti sve više. Tradicionalna drevna „strpljiva“ medicina zasnovana uglavnom na prirodi se proglašava prevaziđenom i neefikasnom. Prečica ka smrti je utabana, uprkos silnom razvoju naučnih disciplina, metoda i postupaka.
Spisak lažnih naučnih istina koji se servira je sve duži.
Prave istine - samim tim i efikasne, u svom posedu, kao u doba faraona, čuvaju vladari. Što je vredno to je i preskupo. Preskupo za „bednike“.


Samo retki i, naravno, nepoznati i usamljeni posvećenici, izlovani u svom krugu, obično bez sluha za javnost i operisani od poslovnog duha, u toku su sa napretkom izuzetno važnih prirodnih nauka. O njihovim dometima (menjaju i teorije vidljivog i postojećeg sveta) se gotovo ništa ne zna, posebno u doba sve veće dominacije laicizma. Koje podrazumeva da se od svega  zna pomalo, a sve u svemu - ništa.
Što znamo, dozvoljeno je i neškodljivo po interese onih koji odlučuju koliko ćemo znati. Nauka, dakle, postoji, ali služi samo onima koji su svojim kapitalom u stanju da finansiraju istraživanja i uslove za rad i život naših najvećih, a nepoznatih genijalnih savremenika.
Znali il`ne znali, a verovatno da im ne bi bilo ni bitno - njihove gazde.
Kako to…ne zvuči.    Ž. Ž.

Нема коментара:

Постави коментар