Poznato?
Znam da bih bio mnogo ucveljen kada više ne bih mogao da vidim svoj omiljeni sedativ.
Znam, isto tako, da bi posledice, po moje mentalno zdravlje, bile trajne i nenadoknadive. Umesto jutarnje kafice, jedan najiskreniji jutarnji pozdrav ...
Pa sve do sledećeg jutra...
Ko može da odoli tako idiličnoj rutini?...
Svaki pixel za jedan najdraži i odano iskreni blagoslov anđeoskih visina...
Sliku i narav svoju ljubim, dok mi drhte ručice u iščekivanju da zakucam nekome svoju milost...
Moji prsti su, gotovo, oglockani a nokti, skoro, izgrickani...
Zbogom moj bivši, jadni i nedruštveni živote, jer sam, odavno, drugog i drugačijeg druga našao i odabrao...
Ja, drhtavica, ekran, procesor, memorija, hard disk i "On" - Lajk... Z. M.
Нема коментара:
Постави коментар