Sumnjičenje života je, naime, u poslednje vreme, potpuno uobičajeno.
Život je počeo najozbiljnije da se meri nasasvim drugačiji način, a krajnji rezultat je, gotovo u svim slučajevima - sama smrt.
Smrt kao izlaz, smrt kao dobit, smrt kao novac, smrt kao zbir svih zbirova, smrt kao saldo svih salda...
Isto je i kada se, navodni, život računa, meri i svodi, navodnim, smislom.
Možda i gore...
Smisao je, naime, vremenom, pronašao novo "uhlebljenje".
Da li će smrt, dakle, biti i zvanično polazna tačka računjanja života?
Kojom indeksnom vrednošću ćemo, ukoliko se sve tako desi, računati našu predaju?
"Života kao da nema, a ti mi, opet, pominješ smrt..." Z. M.
Нема коментара:
Постави коментар